Tenis je u XXI veku doživeo ekspanziju u Srbiji. Veliki uspesi naših igrača, predvođenih Novakom Đokovićem, popularizovali su ovaj sport, posebno među novim generacijama. U poslednjih nekoliko godina pojavio se popriličan broj mladih tenisera. Ipak, verovatno još uvek niste čuli ni za jednog našeg predstavnika u ovom sportu na koledžu. Stefan Latinović je srpski teniser koji nastupa za Vičita Stejt. U redove popularnog „Go Shockers“ tima došao je početkom 2019. godine i uspeo je u potpunosti da se uklopi u novoj sredini. Sa Stefanom smo razgovarali o njegovim teniskim počecima, životu i studijama u Americi, kao i o eventualnoj profesionalnoj sportskoj karijeri.
Stefan je odrastao u Zemunu, a tenisom je počeo da se bavi sa nepune četiri godine. Pored „belog sporta“, imao je naklonost i prema drugim disciplinama.
„Otac me je upoznao sa tenisom dok sam bio jako mali. On je oduvek bio veliki ljubitelj i njime se bavio dvadeset godina. U početku je to bila jedna od aktivnosti koju sam praktikovao kako ne bih samo sedeo kod kuće. Do 12. godine uporedo sa tenisom trenirao sam i fudbal, međutim morao sam da se opredelim. Kasnije sam svakodnevno imao treninge i postajali su sve intenzivniji. Zbog toga sam morao da se oprostim od fudbala. Tenis je za mene oduvek bio sport broj jedan.“
Vrlo brzo je napredovao i od dečaka koji je tek počeo da se bavi tenisom došao je do faze u kojoj je nizao uspehe.
„Prvi klub u kojem sam trenirao zvao se 11. April. Tada je teren postojao u sklopu bazena i tamo sam bio sa grupicom dece koju je predvodio trener Bojan Četnik. Od sedme godine krenuo sam da se takmičim. Do 18. godine učestvovao sam na velikom broju turnira širom Srbije. Svake nedelje ili svake druge nedelje imao sam takmičenja. Čak i ne mogu da pogodim na koliko turnira sam učestvovao i koliko uspeha sam imao, verovatno ne bih bio ni blizu.“
Tokom leta 2016. godine debitovao je u seniorskoj konkurenciji. Tri godine je pokušavao da se izbori za svoje mesto među mnoštvom igrača. Igrao je na velikom broju ITF turnira, uglavnom u regionu, međutim to nije bilo dovoljno.
„Trenutak kada se sa evropske prelazi na svetsku scenu vrlo je težak. Kada se osvrnem na taj period, imao sam sasvim solidne rezultate u odnosu na količinu mečeva koje sam odigrao. Ipak, taj prelaz zahteva dosta sredstava i ja nisam odigrao dovoljan broj turnira.“
Velika prilika ukazala mu se kada ga je zapazio trener iz Amerike. Nije mnogo vremena prošlo i već je bio u Vičiti, najvećem gradu u državi Kanzas poznatom i kao „vazdušna prestonica sveta“, zbog velikog broja avio kompanija osnovanih početkom XX veka.
„Bilo je leto 2018. godine. Pružao sam dobre partije i uskoro sam dobio poziv od jednog trenera. Pitao me je da li sam zainteresovan da treniram sa njim i igram za njega. Nakon dobrih mečeva u Nemačkoj, tri meseca sam održavao kontakt sa njim. Pozvao me je na probu i da posetim koledž. Otišao sam tamo i zvanično smo se upoznali. Nakon što je video kako igram i kada sam upoznao drugare iz tima sve je bilo lakše.“
Teniska ekipa Vičita Stejt predstavlja pravi „svet u malom“. Pored Srbina i nekoliko Amerikanaca, za ekipu nastupaju i teniseri iz Čilea, Tajvana, Austrije i Izraela.
„Svi smo jako bliski i bilo bi neprimereno da kažem da se sa nekim slažem bolje nego sa nekim drugim. Pa ipak, pošto pričamo isti jezik, najbliži sam sa Lukom Mršićem. On je Hrvat koji je rođen u Austriji.“
Navikavanje na novu sredinu zahtevalo je strpljenje. Dan je uglavnom uvek bio ispunjen. Pored treninga, veliki broj obaveza oko koledža „okupirao“ mu je veći deo slobodnog vremena.
„Kultura je potpuno drugačija u odnosu na Srbiju. Najveći problem u početku bilo mi je sporazumevanje, pošto nisam bio dobar sa engleskim jezikom. Takođe, dan je popunjen od ranog jutra pa sve do 5 sati uveče. Recimo, ovde se ruča oko 11:30, a večera oko 6, tako da mi je trebalo vremena da promenim navike. Prvih nedelja bio sam iscrpljen i ranije sam išao na spavanje, međutim nakon šest do osam meseci sve to je postalo normalno i nisam više imao problema. Što se tiče samog grada, iako je najnaseljeniji u Kanzasu, manji je od Beograda i nema nekih velikih poteškoća, kao što je na primer prevoz.“
Prilagođavanje je ostavilo trag i na rezultate koje je beležio tokom takozvane „frešmen“ godine na koledžu.
„Prvu sezonu započeo sam vrlo loše. Vezao sam četiri ili šest poraza na početku, ne mogu tačno da se setim. Loši rezultati i sve drugo što se dešavalo uticalo je na mene. Kada sam se privikao i video šta me sve očekuje, upisao sam preko deset pobeda u nizu. Do kraja godine bilo je i uspeha i poraza, međutim kako je krenulo uopšte se nije završilo loše.“
Pre nego što se osvrnuo na ono što se događalo u narednim godinama studija, Stefan nam je približio kako funkcioniše teniski sistem na koledžu.
„ITA je ime teniske koledž organizacije. Sezona kreće u januaru i tada dobijamo kompletan raspored. Igramo kao ekipa i cilj je da se beleži što više pobeda i tako poboljšava timska pozicija. Individualni ranking se dobija tek krajem godine. Što se tiče mečeva, oni se sastoje od tri dubla, koji ukupno nose jedan poen za pobedničku ekipu i šest singl duela.“
Tokom protekle dve godine Stefan se suočio sa brojnim izazovima, među kojima je bio i lokdaun. Ipak, iz svega je izvukao samo pozitivne stvari.
„Što se tiče druge godine na koledžu, smatram je mojim najlošijim periodom. Igrao sam slabo, izgubio sam i samopouzdanje. Tu sezonu nismo završili zbog korone. Zahvaljujući ličnoj motivaciji izgurao sam taj period. Koledž i trener zabranili su nam korišćenje terena tokom lokdauna. Nas nekoliko ostalo je u Vičiti tokom leta i snalazili smo se na sve načine. U narednoj, drugoj „sofmor“ godini, imao sam neke izuzetne rezultate. Moglo je da bude i bolje, međutim pobeđivao sam neke ozbiljne igrače tako da je, uglavnom, bilo jako dobro.“
Pred početak nove sezone, koja startuje za dva meseca, doživeo je povredu koja ga ometa u pripremi pretposlednje godine.
„Imam velika očekivanja od nove sezone. Povreda će me odvojiti od terena još nešto više od mesec dana i to će biti veliki nedostatak za tim. Nadam se da ću se vratiti na vreme. Nakon ove, imaću još jednu godinu do kraja koledža.“
Osim želje da se okuša na najvećoj teniskoj pozornici, Stefan ima i druga interesovanja. I pored toga, tenis je na prvom mestu.
„Studije mi, za sada, idu poprilično dobro. Nadam se da ću se jednog dana baviti kompjuterskim inženjeringom. Trenutno se trudim da se fokusiram na tenis. Cilj mi je da se oprobam na profesionalnoj sceni. Do sada sam uglavnom učestvovao na turnirima koji su u blizini Srbije, međutim želim da pokušam nešto ozbiljnije i vidim kako to izgleda.“
Kombinacija obrazovanja i bavljenja sportom daleko od kuće nije jednostavan poduhvat, međutim beneficije su višestruke. Trud i rad se uvek isplate i ne treba se začuditi ukoliko Stefana Latinovića uskoro budemo gledali na najvećoj teniskoj sceni.
Foto: Privatna arhiva
Fejsbuk komentari