Možda će vam ovaj članak delovati kao predizborni materijal, samopromocija ili klasičan PR tekst, i ako ima dosta elemenata koji će vas navesti da pomislite na to – vi nemojte verovati svojim očima, već verujte nama. Ipak da budemo iskreni, ovaj tekst u principu to i jeste (dobro nije baš predizborni materijal, ali razumeli smo se…). Razlog je veoma jasan – mi, Sportindeksovci, verujemo da radimo pravu stvar i ovim malim delom pokušavamo da sačuvamo ideju stvaranja kvalitetnih novinara i negovanja istinskih vrednosti.
Ako Vladimir Novaković kaže da je Sportindeks najbolja stvar koja se dešava sportskom novinarstvu, onda složićete se, to nosi određenu težinu. Ipak pošto Vladimir nije Sportindeksovac, najbolje da o nama govore ljudi koji su prošli kroz redakciju, a koji sada imaju ozbiljne novinarske karijere iza sebe.
„Šta god radio do kraja života, ništa bitnije neću raditi, ništa što će mi biti draže, jer definitivno Sportindeks mene hlebom hrani. Da nije bilo njega ne bih ni ja bio ovde gde jesam, pitanje i da li bih se uopšte bavio ovim poslom. Velika je mogućnost da bih konobarisao na Malti, bez bilo kakve šale. Sportindeks mi je dao šansu da napredujem, da upoznajem sjajne ljude i da učim od njih“, rekao je prvi urednik našeg sajta, Nikola Lalović.
Podatak da je od svih ljudi koji su došli na probu u Sport Klub, primljeno četovoro, od kojih je troje bilo u Sportindeksu- najbolje govori koliko su naši novinari dobri u onome što rade i koliko su cenjeni u profesiji.
„Ne postoji bolje mesto za stvaranje kvalitetnih sportskih novinara od Sportindeksa. Razlog je jednostavan, ti radiš sve ono što te čeka u budućnosti kao profesionalnog novinara, samo na nekom nižem nivou. Imaš svu moguću slobodu da napraviš grešku, a da te niko ne osudi zbog nje. Dolazak u Sportindeks je najbolja moguća stvar koju mladi novinar može da uradi, pogotovo što je Sportindeks izgradio ime i naši novinari su stvarno cenjeni u svim redakcijama“, istakao je novinar Sport Kluba i Sportskog žurnala, Bojan Marinković.
Znate onaj osećaj kada se sretnete sa drugarima iz osnovne na proslavi godišnjice i shvatitie da ste svi uspešni u svom poslu i da ste na pozicijama o kojima ste maštali zajedno u školskim klupama – ako ipak niste doživeli tako nešto dođite kod nas i možda vam se to desi.
„Meni je lepo kada odem na utakmice i vidim Aleksu iz Espresa, Ivanu iz Žurnala, Aleksandru sa Sport Kluba i mnoge druge. Svi oni su počeli u Sportindeksu, a sada se sa njima viđam na mnogo značajnijim događajima. Iskrena da budem ne znam ni gde bi drugo mogli da počnete da se bavite sportskim novinarstvom, a da to nije Sportindeks“, zaključila je Miljana Rogač, novinarka Večernjih novosti.
Veliki broj članova studirao je FPN ili ga i dalje studira, iz tog razloga velika je verovatnoća da i vi koji čitate ovo dolazite sa našeg dragog Fakulteta političkih nauka. Koliko god su novinarski predmeti marginalizovani, fakultet daje široko obrazovanje, koje vam može pomoći da budete što duže plavi takmičar u „Slagalici“.
„Imaš gomilu ljudi koju su završili FPN sa odličnim prosekom, a nisu napisali nijednu vest. Sve što te uče na novinarskim predmetima je netačno i glupo, a oni se ponašaju kao da godišnje treba da proizvedu 200 spoljno političkih komentatora NIN-a. Ne možeš se tako ponašati. FPN je jedna kvazintelektualna baruština, gde se svi busaju nakićenim nastavnim programom u kom su Platon, Hajdeger, Aristotel, a svi uglavnom guraju skripte od po šest strana. Ništa te ne nauče na tom fakultetu, pogotovo što se tiče posla. Kada odeš u redakciju, i ako imaš prosek deset nula, oni će ti reći ajde dečko probaj, ako se ispostavi da ne znaš, samo će ti reći doviđenja“, reči su Nikole Lalovića.
Razgovarajući sa našim bivšim članovima došli smo do zaključka da je najvažnija stvar kada govorimo o napretku i formiranju kvalitetnih novinara – praksa.
„Ne postoji promil šanse da neko ko završi faks, a nije radio ništa, dođe na konkurs za posao sa nekim članom Sportindeska i pokaže se boljim od njega. Koncepcija novinarskog smera mi se uopšte ne sviđa. Nemaš nikakvu praksu, a ona je za ovaj posao najbitnija“, rekao je Marinković.
Iako je naša redakcija sportska, ona se pokazala i kao dobar temelj za bavljenje bilo kojom drugom vrstom novinarstva. Nevena Zdravković, bivša novinarka Sportindeksa, ističe koliko joj je rad u Sportindeksu pomogao u daljoj karijeri.
Prvo sam bila u sportskoj redakciji B92. To nije trajalo dugo, ali sam tek tad shvatila da sportsko novinarstvo jednostavno nije za mene. Smatrala sam da su svi koji su radili sa mnom u tom trenutku, više pratili sport, više ga voleli, posedovali mnogo više informacija… Iskustvo u Sportindeksu mi je pomoglo u tome da shvatim da je novinarstvo– novinarstvo, bez obzira na to kojom se temom baviš, naučiš osnove pisanja i nema veze da li je u pitanju izveštaj sa odbojkaške utakmice između Mašinskog fakulteta i Vojne akademije ili izveštaj sa konferencije za novinare najviših zvaničnika neke zemlje. Tvoj zadatak je isti“.
Sa druge strane bivša urednica Sportindeksa, Aleksandra Stojković je pokazatelj da naša redakcija uz marljiv rad može da stvori priliku i u drugim sferama poput marketinga.
“Zahvaljujući Sportindeksu volontirala sam na Evropskom prvenstvu u futsalu 2016, tačnije vodila sam medija tim. Na tom događaju sam upoznala sadašnju koleginicu iz Sportifika, Ružu Ilić – koja me je zapazila i posle nekog vremena pozvala da dođem na razgovor kod njih. Evo sada već godinu dana radim tamo i prezadovoljna sam. Tako da nije bilo Sportindeksa verovatno ne bih ni ja imala ovaj posao danas. Mnogi ljudi su dolazili u redakciju sa stavom da su oni najbolji novinari, sa stavom da gledaju nebitnu ligu bez materijalne koristi i danas se ne nalaze nigde,” naglašava Stojkovićeva.
Sve uspešne redakcije liče jedna na drugu, a svaka loša redakcija je loša na svoj način. Zajedničko kod svih kvalitetnih redakcija su dobri ljudi i zdrava atmosfera, a mi se time možemo pohvaliti.
„Najbolje kada imate sa kime da učite, da imate kolege i prijatelje koji će vas navoditi da postanete bolji. Ja sam sve to imala u Sportindeksu“, zaključila je Ivana Salapura, novinarka Sportskog žurnala i Sport kluba.
Postoje još mnogi članovi Sportindeksa sa kojima nismo razgovarali, na vašu i našu žalost, ali to samo znači da su autori ovog teksta nedovoljno vredni (čitaj lenji) i ovim putem im se izvinjavamo i srdačno pozdravljamo. Za kraj valja ponoviti – da kada god pomislite na sportsko novinarstvo, na umu nek vam bude Sportindeks i drugarstvo.
Autori: Đorđe Jokić i Blažo Komnenić
Ako nakon ovog teksta želite da postanete naš član, pošaljite mejl sa podacima na urednik@sportindeks.rs Dodatne informacije o redakciji pročitaj ovde.
Fejsbuk komentari