Jelena Kontić je mlada reprezentativka Srbije u umetničkom plivanju i studentkinja turskog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu. Odlučila je da nastavi porodičnu lozu vodenih sportova, s obzirom na to da joj je mama trener i sudija sinhronog plivanja Svetlana Kontić, a tata vaterpolo trener Zoran Kontić. Karijeru je započela u turskom klubu „Anabilim“, da bi kasnije prešla u beogradski klub „Vračar“ u kom i danas trenira. Kako je podnela pauzu tokom karantina, zbog čega se odlučila za ovaj sport, o svojim prvim uspesima i planovima za narednu godinu, govorila je Jelena za naš portal.
– Kao i većinu devojčica privlačili su me balet, gimnastika, ples, muzika, kostimi, šminka…Pored toga, osećala sam da je moje mesto u vodi, tu sam najsigurnija. Tako sam se odlučila za sinhrono plivanje, s obzirom na to da sam imala priliku da biram između dva vodena sporta. Od svoje šeste godine zaljubljena sam u umetničko plivanje i tu ljubav iskazujem kroz svoje nastupe – započela je Jelena.
Pored toga što je nizala uspehe u turskom klubu „Anabilim“, kod nas je kao članica kluba „Vračar“ ostvarila zavidne rezultate na državnom nivou i tako postala reprezentativka u kadetskoj konkurenciji 2014. godine.
– Prvo takmičenje za reprezentaciju Srbije bilo je „Komen kup“. Nastupala sam u disciplini solo, jer sam živela u Turskoj i nisam mogla da spremam timske koreografije. Cilj mi je od malena da učestvujem na Olimpijskim igrama, ali mi je pored toga želja bila da uđem u finale na takmičenjima evropskog i svetskog ranga, što sam postigla prošle godine u Pragu na Evropskom prvenstvu.
Kao članica reprezentacije obišla je veliki broj država učestvujući na evropskim i svetskim kupovima. Uporedila je njihove uslove treniranja sa traninzima u našoj zemlji.
– Sve nacionale selekcije pre svega imaju više sati treninga na bazenu, termine ne dele sa građanstvom ili drugim klubovima. Imaju plan i program koji je usklađen sa školama i fakultetima. S obzirom na to da smo mnogo putovale, prezentovale smo našem savezu prikupljene informacije sa takmičenja i na taj način podigle svest o načinu rada reprezentacije. Pored glavnog trenera Svetlane Kotić, imamo i doktora, koreografa, idemo na pilates, u teretanu i na ples. Takođe, tehnologija je napredovala, dobili smo nove podvodne kamere i zvučnike.
Pandemija virusa Covid-19 uticala je na sve sportove, pa tako i na sinhrono plivanje. Otkazana su takmičenja na državnom nivou, kao i svetski i evropski kupovi. Bazeni nisu radili u periodu od dva meseca.
–Prvi put sam doživela da više od 10 dana ne plivam. Sve se to odjednom desilo, tako da nismo imali plan i program treninga. Pronalazili smo raznovrsne vežbe kako bismo održale kondiciju, fleksibilnost i snagu. Nevena i ja smo zajedno trenirale preko društvenih mreža, preskakale smo vijače u hodniku ili radile kondicioni trening u sobi. Na dan kada je trebalo da učestvujemo na kvalifikacijama za Olimpijske igre, trener američke reprezentacije Andrea Foentes, organizovala je da se reprezenatcije sveta okupe onlajn i održe zajednički trening. Tada smo shvatile da nismo same i da smo tu da podržimo jedni druge u teškim trenutcima.
Neposredno pred objavljivanje vanrednog stanja u Srbiji, Jelena je sa svojom duet partnerkom Nevenom Dimitrijević bila na pripremama u Moskvi.
– Nevena i ja smo na pripreme otišle sa trenerom Svetlanom Kontić. Treninge nam je držala Olga Brusnikina, koja nam je pomogla da osmislimo koreografije, poboljšamo tehniku i eksplozivnost. S obzirom na ovu situaciju, pripreme su trajale kraće nego što je predviđeno, ali su nam saveti bili veoma korisni.
Mami je zahvalna što je uvela u svet sinhronog plivanja. Trenutno je koncentrisana na pripreme za Kvalifikacioni turnir, a o trenerskim vodama još uvek ne razmišlja.
– Ponekad se dešava da probleme iz kuće prenesemo na trening i to predstavlja manu, ali imati roditelja trenera je luksuz. Uvek me iskreno posavetuje. Volim da joj pomažem u osmišljavanju koreografija i pripremama mlađih takmičarki, ali još uvek nisam sigurna da li bih krenula njenim stopama kad završim takmičarsku karijeru. Na neki način ću sigurno ostati u ovom sportu.
Imala je devet godina kada joj je dijagnostikovan dijabetes tip jedan, koji je imao veliki uticaj na njenu dosadašnju karijeru.
– U početku sam bila uplašena jer nismo imali iskustva sa dijabetesom u porodici. Doktori su mi savetovali da nikada ne prestanem da treniram, a ono što sam primetila je da mi treninzi u vodi pomažu da bolje kontrolišem nivo šećera. Dijabetes je moj životni prijatelj, koji zajedno sa mnom trenira i nijednog trenutka mi nije otežavao bavljenje ovim sportom.
Nevena i Jelena su u disciplini slobodni duet ušle u finale Len Evrokupa u Sankt Peterburgu, sa ostvarenih 78 poena.
– Do sada niko nije postigao ove bodove za Srbiju i nikada se nije plasirao u finale Evrokupa. Veoma sam ponosna na rezultat, to nas je motivisalo da više verujemo u sebe i shvatile smo da imamo velike šanse da se kvalifikujemo na Olimpijske igre.
Kvalifikacijoni turnir kao i Olimpijske igre koje su bile predviđene za 2020. godinu, odložene su za narednu.
– Ostaje isti cilj, potrudićemo se da u narednih pet meseci aktivno treniramo i nadomestimo sve ono što smo propustile ove godine.
Početkom novembra, nakon višemesečne pauze zbog pandemije, održan je 11. Trofej Beograda i Synchro Open Stari Grad na bazenu „25.maj“. Jelena je nastupala u seniorskoj konkurenciji za klub „Vračar“ u disciplinama solo, duet i kombinacija. Zlatno odličje je ponela u solu i duetu sa partnerkom Sofijom Džipković, dok su u kombinaciji zauzele drugo mesto.
– Veoma sam zadovoljna svojm nastupom, kao i rezultatom kluba. Na kupovima se trudimo da pružimo priliku mlađim takmičarkama, da bi smo na državnim prvenstvima odabrali najbolje i postigli zavidne rezultate – zaključila je Jelena Kontić.
Fejsbuk komentari